Zašto uspjeh više ovisi o osobnosti nego o inteligenciji

Samo oko 2% uspjeha može se pripisati visokom kvocijentu inteligencije, pokazuje istraživanje jednog nobelovca.

Većina nas koji nismo nadareni Einsteinovskim mozgom ili krajnjim samopouzdanjem barem ponekad se zapitala: Jesam li ja dovoljno pametan da ostvarim svoje snove? Neki od nas čak su odbili neku ponudu ili su odustali od nastojanja da iskoriste neku mogućnost jer su se pribojavali da jednostavno nemaju dovoljno napredan mozak kako bi uspjeli u tome.

Šteta je to, kao što ističe zanimljivo istraživanje koje je proveo nobelovac James Heckman s kolegama, zato što uspjeh nema gotovo nikakve veze s kvocijentom inteligencije.

Osobnost nadjačava pamet

Kako bi došli do tog zaključka, istraživači su pročešljali podatke o rezultatima ispitivanja kvocijenta inteligencije, rezultatima standardiziranih ispitivanja, školskim ocjenama te procjenama osobnosti tisuća ljudi u Britaniji, Americi i Nizozemskoj, prema Bloomberg View’s Faye Flam-u. Zatim su izračunali koliko precizno svaki od navedenih čimbenika predviđa zaradu u budućnosti.

Koji postotak budućeg uspjeha (novac nije mjerilo “uspjeha”, ali to je mjerljivi ishod kojeg su ovi znanstvenici iskoristili kao predstavnika riječi “uspjeh”) ovisi o kvocijentu inteligencije neke osobe? Samo zanemarivih 1 ili 2 posto.

Laički rečeno, sirovi rezultati IQ-testova gotovo da i nisu imali utjecaj kad je riječ o ovozemaljskom uspjehu. Pa koje li su onda karakteristike bitnije?

Školske su ocjene malo pouzdanije ukazivale na one koji će u budućnosti dobro zarađivati, ali ne, slute istraživači, zbog toga što ta petica iz kemije govori o kapacitetu vašeg mozga. Umjesto toga, ekipa je zaključila da su karakterne osobine poput savjesnosti (u suštini, činjenica da ste izvadili periodni sustav elemenata i učili) i otvorenosti (da vas je uopće zanimala kemija u samom startu) mnogo bolja mjerila za predviđanje koliko će neka osoba biti uspješna u svom životu.

“Istraživanje je pokazalo da su školske ocjene i rezultati testa postignuća bili puno bolje mjerilo uspjeha odraslih ljudi nego što su to bili rezultati IQ-testova,” izvješćuje Flam. Zašto? “Ocjene ne odražavaju samo inteligenciju već i ono što Heckman naziva “nekognitivnim vještinama,” kao što su ustrajnost, dobre radne navike i sposobnost suradnje – drugim riječima, savjesnost. U manjoj mjeri, isto vrijedi i za rezultate ispitivanja.”

Ukratko: “Osobnost se broji,” prema Flamu. Očigledno, čak i poprilično.

Da, moguće je promijeniti svoju osobnost

To su dobre vijesti za one koje zanima samopoboljšanje, jer iako je kvocijent inteligencije uglavnom nepromjenjiva varijabla, na osobnost se više može utjecati. Druga Heckmanova istraživanja pokazuju da, ako utječemo na djecu kako bismo im pomogli razviti ispravne karakterne osobine – to može uroditi plodom. Zapravo, istraživači u raznim disciplinama svjedoče tome da se borbenost može naučiti.

Drugi stručnjaci na području psihologije uvjerljivo tvrde da osobnost nije sudbina. Sebi činimo štetu, navode, kada vlastitu osobnost vidimo kao nepromjenjivu i nesavitljivu. Zapravo, znanost govori o tome da nove postavke u našem okruženju ili nove strasti mogu značajno promijeniti našu osobnost i ponašanje.

Koja je poanta svega ovoga? Prestanite se pitati “Imam li ja dovoljno mozga za uspjeh?” i zapitajte se “Imam li osobnost s kojom mogu uspjeti?”. Ako je odgovor “ne baš sada,” ne obeshrabrujte se. U potpunosti je moguće promijeniti se na bolje.